Džemat, džamija, imam i džematski odbor
Danas je 07.maj 2010 godine. Današnjim danom se obilježava širom Bosne kao i dijaspore dan džamija.
Neka je hvala Uzvišenom Allahu koji nam je svoju milost ukazao uputivši nas ka nuru islama. Najljepše salavate i selame upućujemo Poslaniku milosti, posljednjem Allahovom Poslaniku Muhammedu s.a.v.s., njegovoj porodici, časnim ashabima i tabiinima, našim šehidima kao i svim pripadnicima njegovog ummeta od mašrika do magriba.
Danas je 07.maj 2010 godine. Današnjim danom se obilježava širom Bosne kao i dijaspore dan džamija. U krvavoj agresiji na našu domovinu porušeno je na stotine džamija. Dušmani su htjeli da unište ne samo islam i muslimane nego čak i svaki simbol koji ima veze sa islamom, Naročito su im smetale naše munare i džamije koje su koristili kao specijalne mete na kojima su iskaljivali svoje frustracije.
Allahu hvala nas nije nestalo kao što je zločinac Karadžić prijetio. Pokazali smo da smo dosta žilav narod i da smo spremni za svoju zemlju, za svoj narod, za svoje džamije život dati. Neprijatelj je naše džamije uništavao i mislio je da će i nas uništiti, ali nije znao da će širom naše zemlje iz ruševina i pepela nići još ljepše, bolje i funkcionalnije džamije nego su prije bile. Interesantno je da u toku rata iako su granate padale, a meci zviždali da su naše džamije bile ispunjene vjernicima i vjernicama koji su tražili Allahovu pomoć. Nakon prestanka rata, nakon što nesta granata nesta i džemata. Ovo nije općenito pravilo koje važi za sve džamije, ali, nažalost mnoge naše džamije na dnevnim namazima su skoro prazne. Što se tiče džume namaza, Allahu hvala naše džamije su prepune tako da se negdje mora i vani u haremu džamije ili na ulici klanjati. Isto tako kada je u pitanju bajram, naše džamije postaju pretjesne da bi mogle da prime sve klanjače. Kada bi ovakvi stalno bili kao za bajram morali bi se dobro namučiti da ugrabimo prvi saf.
Svaka džamija mora obavezno imati džemat. Ondje gdje nema džemata nema ni džamije. Ondje gdje ima džamije treba da bude i džemata. Taj džemat smo mi. Svaki od nas je dio džemata. Džamije su nastajale shodno potrebama muslimana. Džamije su gradili halife, sultani, kraljevi, ali isto tako i obični ljudi. Prvu džamiju u mjestu Kuba sagradio je lično Allahov Poslanik a.s., a zatim je sagradio i džamiju u Medinu. A kasnije gdje god da je Poslanik klanjao na tom mjestu je izgrađena džamija. U Sarajevu npr. postoji džamija koja se zove „Čobanija“ koju je navodno jedan čoban izgradio. U Turskoj postoji džamija koja se zove „Kao da sam jeo“. Da, naziv džamije je „Kao da sam jeo“. Ime je dobila po jednom pobožnom čovjeku koji se zvao Hajrudin. Kada bi sakupio malo para otišao bi na pijacu da sebi nešto kupi. Gledao je u razna jela, voće i povrće pa bi na kraju odlučio da ništa ne kupi. Samom sebi bi rekao:“Kao da sam jeo“, pa bi pare stavio u džep te ih kasnije ostavljao u jednu kasu. Prolazili su dani i godine, te jedne prilike kada Hajrudin zaviri u kasu vidje da se nakupilo poprilično imetka te odluči da od tih para napravi džamiju. Tako da je džamija prozvana tim imenom koji i dan danas nosi i u kojoj se i dan danas klanjaju namazi.
Zamislimo kada bismo se i mi odrekli samo jednog ćejfa, samo jednog prohtjeva pa taj novac namijenili za izgradnju džamije, zasigurno da bismo ih lakše i jednostavnije gradili.
Svaku džamiju čine džematlije i oni predstavljaju njen ukras. Jedna džamija može biti predivno izgrađena, sa visokim munarama, pozlaćenim kupolama, sa polukružnim prozorima, ali ako je ta džamija stalno prazna, ona je samo tijelo bez duše. Što više ima džematlija koji prolaze kroz džamiju, što je više posjećuju to krv u njenom tijelu bolje i brže cirkuliše. Ta džamija je živa.
Džematlije u džamiji su poput pčela. Ali i među pčelama ima radilica, a ima nažalost i trutova. Ima onih koji stalno rade, koji se zalažu, koji odvajaju svoje vrijeme, svoj trud, ulažu fizički napor da se određene akcije sprovedu, i doista svojim radom liče pčelama. A ima i onih koji sjede i promatraju, koji ništa ne rade, koji samo kritikuju a nikakvog dobra ne donose ni sebi ni zajednici. Budimo svi pčele radilice. Udružimo svoje snage i radimo na polju islama pa će nam onda teći med i mlijeko.
Kakva će biti košnica i pčele u njoj, kako će se raditi to uveliko ovisi od matice, tj., od džematskog imama koji predvodi džemat. Matica ima ulogu da okuplja svoje pčelice, da ih upućuje, da ih savetuje i da se brine o stanju u košnici. Imam je taj koji u svom džematu pokreće i sprovodi aktivnosti kojima se džematlije okupljaju. Putem redovnih namaza, putem dobro pripremljenih i aktuelnih hutbi, putem poučnih predavanja, putem organizovanja raznih programa, putem podučavanja djece, omladine i odraslih, putem prezentacija imam okuplja svoj džemat.
Mnogo se govori o tome kakav jedan imam treba da bude. Kakv njegov odnos treba da bude spram džematlija. Ta tema nema kraja imajući u vidu sa jedne strane da svi mi kao ljudi imamo svoje vlastite predstave o stvarima i ljudima. A sa druge strane, imamski posao je multipliciran i složen. Imam je ujedno predvodnik džemata, vjeroučitelj, hatib, dušebrižnik, odgajatelj, socijalni radnik itd. Neko uspije na jednom polju, neko na drugom. Međutim, ono što je najbitnije za jednog imama jeste da bude i ostane moralni uzor u svojoj zajednici. Onda kada ulema prestane biti moralnim uzorom, onda se nećemo moći ni u koga ugledati.
Pored imama veoma bitnu ulogu u funkcionisanju džemata igra i džematski odbor. Mnogi su svjesni težine i odgovornosti koju rad u džematu nosi, zato vidimo kako se zbog toga ustežu i ne žele da prihvate bilo kakvu obavezu. Neko mora ponijeti teret. Neko mora da preuzme odgovornost na svoja pleća i pred Bogom i pred zakonom. Džematski odbor se imenuje upravo zbog ovoga i biti u odboru nije nikakva privilegija nego samo jedna dodatna obaveza. Zbog toga smo dužni da se pomažemo braćo draga, da upućujemo jedni drugima savjete, pozitivne kritike, da razmjenjujemo ideje i mišljenja. Allah kaže:
وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَىٰ وَلَا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ
„Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.“
Koliko je samo džemat bitan, najbolje nam pokazuju riječi Allahova Poslanika s.a.v.s., kada kaže da je Allahova ruka iznad džemata. Zato držimo se džamija, držimo se džemata, poštujmo naše džematske imame, pomažimo našim džematskim odborima, držimo se svi za Allahovo uže i nikako se ne razjedinjujmo.
Molim Allaha da pomogne islam i muslimane da u svim mjestima gdje su džamije porušene da ih ponovo izgrade. Molim Allaha da naše džamije uvijek budu „žive“ i da budu ispunjene svojim najljepšim ukrasom, tj., klanjačima. Amin.
Imam i hatib: Bilal ef. Hodžić / I.K.C. Ulm / 07.maj, 2010 / 23.džumadel-ula, 1423
By. Dzemal Hadzic