“Knjiga o Uni” Faruk SehićKad sam počeo čitati Knjigu o Uni rekoh: “Ovaj ili je lud ili je napušen”. Što sam više čitao više sam se približavao i autoru i njegovoj gradu, sve više sam se bojao da će na kraju napraviti nešto što bi ubilo ovakavo djelo. Bio sam opčinjen i riječnikom i načinom na koji prilazi nečemu za šta sam znao da je važno ali još nisam nazirao što je to. Bio sam i ljubomoran, prosto jer ja nisam taj koji piše nesto ovakvo. Sve više sam se nalazio u priči a počela me je hvatati panika:
"Šta ako sad ispadne iz kolosjeka i ako me na kraju ostavi bez poruke?”
Čak i ako je do mene( ako nisam u stanju shvatiti poruku) nevolim književnost bez poruke ili jenostavne poruke.
Tek kad sam završio shvatio sam osnovu djela, iako sam cijelo vrijeme mislio da znam o čemu piše.
Nakon čitanja sam rekao :
" Ne samo da je lud i napušen ovaj je genije"
Jednostavno otkida!