|
POEZIJA Biografija |
|
| IP: 213.64.41.168 | Odgovori na ovu temu | citat | izbriši | prebaci | uredi | usidri | zakljucaj |
| Ermin i Zerina Velic Korisnik  Pocetnik
|
Odgovor:Poezija Asim Bajramovic - 2009/05/03 22:07 prvo jedan veliki selam Eh svaka ti cast za tako ljepe tekstove jos naj vise ti velika hvala za nako divnu pjesmu za Kevljane sto si nam na piso ruke ti se pozlatile Asime |
|||
| IP: 213.93.245.127 | Odgovori na ovu temu | citat | izbriši | uredi | |||
Kevac  Admin Admin
|
Poezija Asim Bajramovic - 2009/10/16 22:34 Da li sudba ima ili nema? Život me je odnio daleko tajna koju razum ne poznaje često puta upitam se sjetno jel' sudbina ili ko zna šta je? Zdrav razum se stalno zapitkuje šta je život i sudbina šta je ko joj tajne pute određuje i kako se sudba prepoznaje? Može li joj neko na put stati da je vidi i glas da joj čuje il' se ona ne može dirati a Bog njene staze određuje? Da li sudba sama sebe vodi kroz prostranstva vasione plava ili trenutak kad se duša rodi sve Božija volja nadvladava? Ko joj dade ime - kad je nema, ko to može reći ili poreći, šta nam sutra u životu sprema može li se od toga pobjeći? Ostario dedo Na čardaku sjedi ostario dedo ramazane postio a godine red'o. Brojala se ljeta prolazili dani a dedi se čini k'o da sve bi lani. U drhtavoj ruci fildžan mu se trese sjećanje ga nekud daleko odnese. U vremena prošla sa predznakom zlatnim što odoše davno putem nepovratnim. Odnose ga mislii i sjetno i sporo a u ruci cigareta dogorjela skoro. Baš k'o prošli dani što ih sreća krasi sve polako nestaje polako se gasi. K'o da juče bješe prisjeća se dedo kad' je ašikov'o djevojke zagled'o. Sevdisao s' njima ljubio ih redom dah mu se gubio pred dragim pogledom. Kako vrijeme prođe kao treptaj oka osta samo sjeta i tuga duboka. Za danima prošlim što sjećanja krase i za vaktom koji nikad' ne vraća se. Nak' vrijeme malo stane Što minuše draga ljeta draga ljeta i proljeća zaborav ih tugom sakri još poneko sad se sjeća svih adeta prelijepih kao dušom satkan tepih u hiljadu vezen boja to bijaše Bosna moja Adeti su njegovani kao ruža majska rosna i čuvani u srcima mirisala iz njih Bosna baš k'o duša djevojačka bez pudera i bez šminke čuvala je srcem Bosna pjesme svoje sevdalinke Kitili su ime Bosne teferiči prošlih dana baš k'o grudi djevojačke struk bisera i merdčana i nanule do sedefa u grudima Bosna krije te fesove i sillahe i dimeje džanfezlije Nek' vrijeme malo stane neka duše pamte dane ova pjesma srca moga za sjećanje nek ostane Neka spomen o Gacku ostane K'o djevojke prelijepa snena kao zlatom izatkana priča prisjeća se svih prošlih vremena i sijela pa i teferiča Prisjeća se šta je bilo davno kad bijaše ponosito znano kad bijaše herojsko i slavno Gacko polje pjesmom opjevano Planine ga u njedrima svile žarka ljeta-duge hladne zime oko njega bedem načinile kao da se ponose sa njime Rubove mu okitila sela i džamijske visoke munnare te studenci-hladne vode vrela baš k’o ruho što kiti sehare Trava rosna zrela-pokošena a grad Gacko pokraj njega stalo još iz doba i onih vremena kad se nekad Metohijom zvalo Ponos mu je Kula Fazlagića u Haptovcu begovska gnijezda te junaštvo Omera Sarića što sijaše k’o s neba zvijezda Ponos bješe Ključkih kapetana te, Cernice na daleko znane tankih kula s’ četiri tavana što kamenom bjehu ozidane Na kulama demirli kapije sa pendžera pogled djevojaka te, kaldrmom pločane avlije mamile su uzdahe momaka Čemerno mu grudi zaklanjaše sa visinom oku neizmjerno tamo majka za sinom plakaše “Srce moje jadno i čemerno” Tamo osta tugom pokošena teškom tugom-ne od hladne zime kad u vojsku ispraćaše sina a Čemerno tako dobi ime Gazile ga vojske sa svih strane k’o usnulog gorostasa davno osta pjesma srcem ispjevana “Zbogom ostaj Gecko polje ravno” Kraj džamije kule Fazlagića Sopot voda izvor mu je duše kapetana pominje Zvizdića za sjećanja što zaborav ruše I ako je usamljena pusta Sopot voda vječno će da priča da se sjeća svakoga Avgusta i Gatačkih lijepih teferiča Teferiča na široko znanih lijepog kola cura i momaka običaja zlatom izatkanih baš najljepših od njenog postanka Kolo veze pjeva se bećarac odliježe sva Gatačka vala niko tamo ne bijaše stranac lijepa riječ svakog je čekala Teferiči bjehu priča znana običaji lijepi od davnina sačuvani u srcu gačana prenošeni sa oca na sina Dvije stare kruške nasred polja od davnina kružilaje priča kažu možda Božija je volja da tu počne dernek teferiča Kažu vojska dođe ovdje tada pred njom junak na bijelom atu sa istoka došao da vlada u daleku zemlju nepoznatu Od siline polje se talasa oko njega sablja oblijeće diže ruku reče iz sveg glasa: “Odavdje se dalje ići neće” Ovo polje biće carstvo moje ova vala u duši mi stala ovdje će se dukati da broje zažaliće što je i postala Na njemu je bugar-kabanica a brada mu do pojasa segla mrka oka - zamračenog lica otrovnica pred njim bi pobjegla Da se priča i pripovijeda da podsjeća mlade naraštaje da se čuje njegova besjeda nasilničke duše iz potaje Siv mu soko na lijevoj strani okom gleda prema Zelengori gdje putevi prolaze neznani a on gromko opet progovori Naokolo straže postavite za nedaće ja ne smijem znati meni čador bijeli razapnite ja ću ovdje đumruk uzimati Pred čadorom koplje ubojito sa bajrakom što zaklanaja sunce nek' se vije dično ponosito i dotiče planinske vrhunce Nek' dotiče kulu Fazlagića i vrhove drevne Zelengore i boriće ispod Nadinića svi moraju da mi se pokore Svi putevi ovuda nek' vode zagradite bogaze i klance i do ropstva a i do slobode neposlušne stavite u lance Neposlušni robovaće meni a poslušni neka đumruk plate ili će ostat’ sabljom pokošeni moju volju svi će da zapamte Postaviše pred čador sergiju čitava se vala izbezumi kraj sergije sablju dimiskiju da prkosne duše urazumi Strijepi Gecko, svuda strah zavlada proširi se haber na sve strane zavi polje tama iznenada od zuluma i vojske neznane Od zuluma i od zulumćara od njegove sablje dimiskije nasilničke duše bez karara što zlatnike kupi sa sergije Na sergiju uzimaše zlato i đerdane da im ne zna brojku ali on više ne hajaše za to pored zlata traži i djevojku Za ime mu nikad nisu znali niti su ga kad pitali za to Arapinom crnim su ga zvali to bijaše baš svima poznato Mislili su i ovo zlo proće al’ nikako zulum da prestane svako veče drugu curu hoće da joj trga sa grla đerdane Tražite mi po izboru žene po selima bogatijim - boljim ovo polje zapamtiće mene neću stati dok sve ne izvoljim Pribavite postelju najbolju i krevete kao u sultana da ih ljubi duša ima volju svake noći i svakoga dana Dovedite Ključkog kapetana nek' predame klekne na koljena a u zalog neka s njime dođe lijepa Hajra kćerka mu voljena Nek' ponese dva tovara zlata na sergiju zlato će mi dati ostaće mu Hajra neudata što je ljubim moraće da plati Kapetanu knjigu otpremite dvije hefte imaće vremena dok postelju meni pribavite da sačuva dušu džehhenema Kažu ljudi za dobro se čuje ali zlo se čuje predaleko šta mu Arap knjigom poručuje i u knjizi šta je njemu rek’o Otiš’o bi da mu se pokloni na sergiju da mu blago plati al’ za Hajru-Arapin dokoni u zalog će svoju glavu dati Činio je što činit' ne smije ogrezao u zlu i čemeru zlobna duša ni slutila nije da je silom prevršila mjeru Progovara silan kapetne moj Osmane, moja slugo vjerna glas prostruje kuli kroz tavane k’o mećava sa hladnog Čemerna Osedlaj mi ata najboljega udri na njega četiri pancira hamajlije u grivu mu veži da ga sablja ne može da dira Spremi meni praha i olova da mu vila uteći ne more da je stigne i polomi krila taman da je na vrh Zelengore Ako Bog da - sjutra Bajram sviće prije nego rani sabah krene moja puška njega pogodiće maker onda ne bilo i mene Slugo moja, moj vjerni Osmane šemluk čini i pokupi raju kada Bajram sjutra nam osvane nek’ Arapu o smrti pjevaju Neka krene kolo djevojaka od ljubavi pjesme nek' se ore Metohijom sabur nek’ zavlada nek' se duše umorne odmore Ako bude suđeno mrijeti ako ti se kapetan ne vrati do tebe će haber donijeti kule same nemoj ostavljati Na bedemu topove potpali duge puške olovom nahrani na kapiji mandal obatali kulu moju do zadnjega brani Ode Osman da oprema ata da oprema za duga mejdana pancirima od suhoga zlata kiti ata za svog kapetana A kapetan odijelo sprema i priprema pušku granatlijku da je takve u Stambolu nejma a kamoli vezir u Travniku Dvije sablje zlatnijeh okvira u Damasku saljevane prije od Travničkog što dobi vezira takve Gacko još vidjelo nije Pa, oblači ruho od pancira dolama mu do koljena seže pojaseve od zlatnog sindžira zatim u njih hamajlije veže Sjenkama se Mjesec poigrava kad uzjaha u avliji ata ponoć već je - Metohija spava Osman smače mandal sa kanata Gecko polje u snovima drijema zvijezde mu šapću uspavanke noć je blaga, daška vjetra nejma da miluje po polju proplanke Sve se stiša - vrijeme zaustavi trenutci se provlače polako nad Gackom se i nebo ne plavi hladan Sopot od tuge je plak’o Gleda Osman s kule kapetana pa pritvori obadva kanata šta će biti do sjutrašnjeg dana sudbina je duši nepoznata Šta ako se dogodi nevolja sabur mu je na izmaku bio da kapetan ne dođe iz polja a amanet težak ostavio Neće biti, neće - Allah dati misli mu se k’o bujica roje kapetan će kuli da se vrati nek' topovi na bedemu stoje Zaigrat će kolo djevojaka Bajram lijepi sjutra kad osvane od sabaha pa do mrklog mraka pa, da spomen o Gacku ostane Osta Osman misli da prebire a kapetan ata razigrava sa istoka sabah se nazire pod čadorom Arap mirno spava Zar bi smio pomisliti neko pa da kaže ne može-il’ nejma da pogazi šta je Arap rek’o taj bi stigo na dno džehennema A popale misli kapetana šta je sebi stavio do znanja stić’ čadoru prije bijela dana još dok Arap rani sabah klanja Da ga puška na namazu stigne da mu sudi umjesto kadije da se više nikad ne podigne pa da traži što njegovo nije Kad se ravna polja dograbio k’o da krila poturiše atu kapetan mu dizgin popustio i poleg’o po njegovom vratu A noć tamna pred sabah treperi k'o da bježi s’puta mu se sklanja ust’o Arap i avdest uzima da pred Bajram rani sabah klanja Svjetlost lampe pod čadorom šeta i priziva avetinjske snove ne sluteći da je sjenka meta kapetana i puške njegove A kapetan pušku napunio sa istoka rudi zora plava malo dalje ata ostavio bijedna straža naokolo spava Na upalajč puške –fitilj veže zadnji nišan na domet joj spusti polagano na grudi je steže pa bismillu na sabah izusti Steže pušku kundak joj se lomi kažiprst mu na obarač stao od siline sabah se prolomi a na zadnju sedždu Arap pade Oko lampe plamen se zaplete prolomi se vatra do Veleža da Arapa džhennem zamete a straža se okolo razbježa Plamen liže čador sa svih strana da obasja sabah-zoru ranu glas se proču prije bijela dana haber dođe na kulu Osmanu Haber dođe kapetan ga čeka a čadora bijelog više najma on podiže po Gacku telale da se dernek i teferič sprema Oprema se prelijepa Hajra kose češlja-bijele nokte knije a na ruke meće belenzuke pa oblači džnfezli dimije Tefeluke podloga im zlatna te, nanule sedefom kićene prekrivače od svilenog platna u Stambolu za nju nabavljene A Osman joj sprema Bedeviju timari je - pa joj zobi daje što joj babo kupi u Budimu pa je čuva Hajri za udaje Kad’ Gatačko polje ugledaše skupila se raja sa svih strana od veselja proć’ se ne mogaše i od nama Ključkog kapetana Sedam noći i svih sedam dana još i danas o tome se priča kitili su pjesmom kapetana i ljepotu toga teferiča Godine se nizale k’o snovi na leđima noseći bremena teferiči na Gatačkom polju pamtili su protekla vremena Stare kruške davale plodove još za duga vakta i zemana ispraćale age i kmetove al’ pamtile Ključkog kapetana Jednog dana nestade plodova te, utihnu vatra džeferdara prođe vrijeme aga i kmetova prekide se loza kapetana Nesta kula na četiri boja i dobrijeh konja za jahanje još legenda živi pođekoja da sačuva u duši sjaćanje Al’ teferič osta da prkosi kraj džamije kule Fazlagića da amanet kroz vrijeme nosi i o njimu do vijeka priča |
|||