Category: Meho Jakupović
Hits: 5542

Rašidovac

 

Moji rodni Kevljani pominju se među prvih šest naselja u potkozarju. Naravno kao i sva ostala mjesta, nastaju razvojem zanatske djelatnosti. To znači razvojem centralne mahale. Ništa čudno na isti način nastaju i gradska jezgra i tako nastaju i veći centri i šeheri.U tom vaktu najtraženija su bila metalska zanimanja u prvom redu kovačke struke,vrijeme je zahtijevalo da u korak idu :kovačko-kolarsko,kovačko-potkivačko i kovačko-bravarsko zanimanje. Mnogi i ne znaju sta znači ćefenak i viganj, te još mnogi izrazi vezani za ovo zanatstvo. No zahvaljujući njima mi danas još imamo i sela a i gradove. Kažu da zanati izumiru na četvrtoj generaciji, moje saznanje govori da je tako, međutim najviše je kriva industrijalizacija, ona ista koja podiže produktivnost (kvalitet je manje bitan). Kovačku djelatnost u Kevljanima razvija familija Velić a sve počinje formiranjem begluka “Paljuge” koji su držali banjalučki begovi Džinici. Prvo izgrađuju džamiju zbog klanjanja džuma-namaza, potom izgrađuju čardak, te potpomažu izgradnju pruge :Dobrljin –Banja Luka u dužini od 104 km godine 1873. Ostaće poznato da je voz dolazak u stanicu Omarska oglašavao jednim piskom, to je bio znak da beg polazi fijakerom sa “Paljuga” a da pomenuti voz čeka. Mijenjaju se granice i državna uređenja, uvijek ostaje ono što je vrijedno,tako da kovačko zanimanje u raznim kombinacijama ostaje i dalje ,naravno kao porodično zanimanje Velića. Oni nastavljaju tradiciju i specijalizuju se za nova zanimanja vezana za ovu struku. Mnogi postaju dobri bravari i zavarivači. Od svih ovih majstora izdvaja se Rašid Velić u jednom zahtjevnom vremenu on kvalitetom i znanjem dobija priznanje u vidu sopstvenog žiga i pripadnosti “cehu” (udruženju metalskih zanimanja u doba Austro-Ugarske) .Naravno on na sve svoje proizvode utiskuje taj žig ali najpoznatiji ostaje nož,opšte poznat kao “rašidovac”. Služio je za sve svrhe i namjene i ostao kao sinonim nevaljastine i zla. Mnogi će desetljećima vezivati taj sinonim za Kevljane. Mi autohtono stanovništvo,nosit ćemo se i još se nosimo s tim. Ali ostaje još nešto što mnogi neće ili ne žele da priznaju a to je da su majstori (kovači) koji posjeduju ovaj žig imaju pravo da kuju Austro-Ugarske bakrenjake. Nama Kevljanima ne smeta da istoriju provedemo na margini događaja ali da istorija zabilježi i rahmetli Rašida i sve one koji postaše heroji u posljednjoj agresiji. Obične ljude i dječake,koji zaustaviše najbrojniji “europski-banja-lučki korpus” od 110 hiljada vojnika.

Ne treba dati da drugi pišu ono, što se nama desilo,imamo dovoljno i pameti i snage. Na kraju ostaje samo istina. Ne želim biti ništa drugo osim “kevljanče”, pustite me da uživam u kevljanskom blatu (možda je i ljekovito).

 

Meho Jakupović

 

Procitajte i ovo (pdf 3 mb)

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Sektor za iseljeništvo sa zadovoljstvom predstavljadrugo prošireno izdanje publikacije o bosanskohercegovačkim književnicima u iseljeništvu pod naslovom Ko jeko u bh. dijaspori – Pisci.

I ovaj put, Publikaciju smo razdvojili na dva dijela: prvi dio koji sadrži biografi je 148 pisaca bosanskohercegovačkogporijekla u dijaspori poredane abecednim redom, a u drugom dijelu govorimo o predstavljanju pisaca izbh. dijaspore na Međunarodnom sajmu knjige i učila u Sarajevu u periodu od 2005. do 2011. godine podpokroviteljstvom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sektora za iseljeništvo.