Category: Meho Jakupović
Hits: 5684


Donja mahala

Srce moje,sad u Bosni kuca,
u avliji,pod jabukom starom.
Uz mahalu,pogled ravno puca,
zavrsava sa bijelom munarom.

Opet gledam,drage mi pejzaze,
kuce nase i ljude mi znane.
Polagano,sve se opet slaze,
svi puteljci,sokaci i strane.

Pa se sjetim,pijetlova i zora,
umivanja sa bunarskom vodom.
Malih kuca,jos manjih prozora,
i mastanja pod nebeskim svodom.

I usnula mahala se budi,
prva kahva mirise sokakom.
Mjesaju se glasovi i ljudi,
Svako krece,za svojom nafakom.

I opet se sve stisa lagano,
tek poneki odjek u daljini.
Za mnoge je isuvise rano,
da se bude u tihoj dolini.

Meho Jakupovic

-------------------------------------------------------------

U augustu 2004godine,u mojim rodnim Kevljanima,otvorena je najveca masovna grobnica u “Bosanskoj Krajini”.

Eshumirano je 456 kompletnih posmrtnih ostataka.


Radi se o logorasima zloglasne”Omarske”,svih uzrasta a samo jedne vjeroispovjesti.

Autor.


Ne oprosti Boze

Ne oprosti Boze,znali su sta rade,
zlocin je pripreman,godinama dugo.
Tekovine blijede,osta ono drugo,
poprskane krvlju,kokarde i brade.

Previse je jama,svaka preduboka,
za svu moju patnju,da bi u nju stala.
Normalan zanjemi,kraj tolikih zala,
i poziva samo,Tebe za svjedoka.

Nevinih tu nema,Boze ne oprosti,
svetosavlje puca u sve sto se mice.
Zlocinci ko’ vuci,svi ko’ jedan lice,
na tabutu gledam u djetinje kosti.

Bjelasaju kosti,ko’ ostatci snijega,
bez nekoga reda,razbacane stvari.
Paznju mi privuce,bjeli dzemper stari,
takav je nosio,Dzevdo zvani “Lega”.

Prve nam komsije,uradise sve to,
u ime nacije,vjere,casnog krsta,
Bijehu li to ljudi ili niza vrsta,
bijese li to covjek,vukodlak il’ pseto?

Ne oprosti Boze,znali su sta rade,
prokleto im bilo,do sudnjega dana.
Zbog mitova pustih i djeca su klana,
na kostima njihovim,zar da carstva grade?

Meho Jakupovic

28.08.2004 godine.

-----------------------------------------------------------------

Tisina prijedorskog rukavca

Magla skriva dobro znane krajolike,
u nepovrat vrijeme,nosi nas i tare.
Po nasipu setam, trazim davne slike,
jedino sto poznam,to su lipe stare.

Hiljadu sam puta,prosao ovuda,
Da li zbog djevojke,muzike il’pica.
I sad kanim sici,do rjecnoga spruda,
kuda nestadose,sva ta draga bica?

Koraci su teski,izdaje me snaga,
godine prolaze,kao da ih kradu.
Lutam, trazim, trebam sva ta lica draga,
ne poznajem nikog u rodjenom gradu.

Susret s nekim dragim,osta samo zelja,
bilo bi mi lakse,da bar suza krene.
Mezari su puni,mojih prijatelja,
zli su ljudi pobili,drage uspomene.

Znam da moram dalje,sad ne smijem stati,
ponosno,prkosno,sve do kraja ravno.
Ni izdajnik suza,nece da me prati,
nema bas nijedne,presahle su davno.

Meho Jakupovic