Poezija napisana u radon vrijeme
Nisad Šiško Jakupović
KEVLJANSKA
Ozlaćeno sunce lagano zgašava
Modar povjetarac natjera mi misli
Na maglene snove,djetinjstvo i želje
Planuše osmjesi dječaka-junaka
Zatitrale sjenke oči ovlažile
Ma , nije to suza nego…..
Nešo drugo
Šo je žvot –samo tren u trenu
Izbledjele sjenke pregrš pustih snova
Samo slika vrbe žlosno leluja
Tetkin stari jablen izvio se gore
Prerast’o kuć I minaret stari
Obasjan poslednjim sunčnim beharom
Prkosi sumraku……
14-02-2011 Neasden- London
VOZOVI TUGE
Pospani vojnici, miris vina
Nad raskršćem jednog sna
Ljubim ti usne a znam da je zadnji put
Slutimo budućnost nalik na provaliju i komešanje jednoj tajfuna
Nedorečenost , kao blag vjetar tjera me na zanos
I maštam , maštam jedina
Snijeg , i uzdah
Jedna stanica i vozovi
Tovarim uspomene i odlazim
Zalog sjećanju praznina u grudima
Dubok mrak u koji jurimo ovlaži mi jutro ledeno
Decembar , zora , vozovi tuge
Ljubim ti usne a znam da je zadnji put
Tišane govor nadjača vozove
Slutnje tamnije od čani parnjače
Poslednji pogled na grad Mladosti
Krećem u mrak vozovi tuge
I maštam brzinom klepeta točkova
Jutro proljetno a znam da doći će nikada.
KRENIMO VECERAS
Krenimo večeras u susret nestabilnosti
Popljujmo sve čemu su nas učili
I krenimo putem šarenijim od majčine bašte
U izmaglicu neoivičenu
Uzmi moju ruku , i povedi me
Večeras neću da razmišljam
Nedozvoli da se predomislim ,
Pred mrakom i pustinjom
Večeras neću sigurnost tvog zagrljaja
I mirno disanje na uzglavlju
Poželio sam drhtavi stisak tvoje ruke
I neodlučnost na tvome čelu
Večeras bih da budem slobodan
Od ljudi, običaja i očekivanja
Večeras bih strepnju slatku
Skrivenu iza osmjeha
London 24-06-10
GROZANSKA (Grožnanska)
Prezrelo grožnje topi se u trenu
Mlakast okus na usnama osta
Septembarsko jutro okupano rosom
Isprati djetinjstvo snima omeneno
A zora se razli niz beržuljke čežnje
Zvono u daljini pjesma ušutkuje
Nezreli vojnici sokak obgrliše
I posljednja zvjezda gubi se u plavet
Nevino trošena k’o jutarnja magla
Ljubim suze tvoje prosute niz lice
Vrelu sreć tražm u očma tvojim
Polaskan rječma šo ti usne slute
Žlim jutro ovo –eptembarsko blago
Da u vječost ode i skrije se tiho
Menu moje snove slobodne a snene
MJESEČINA OBLJUBITI USNE
Mjesečina modra obljubi ti usne
Pa ka vratu pone, uzdah mi se ote
Buditi te neću , nek je slika vječna
Nek se zvjezde postide ljepote
Bjaše li to osmjeh ili samo sjena
Niz djetinje lice skliznula je sama
Podmukla toplota oduze ma dah
Ili je to tama
Pa me strah oblije
gubitak il’radost
Rosno jutro nosi
Čkam pjetle prve
Jutro tiho a sjnke jos tiš
Na istoku počlo da rudi
Usporavam ritam ovog ludog srca
Sve se bojim da te neprobudi
MIRIS TVOJIH USANA
Radnički voz je odlazio sa perona uzdaha.
Topole iznad staničnog krova bezosjećajno zurahu ka Suncu
Na usnama jos topao osjećaj krivnje,
Tonuo je u nostalgičan zaborav djetinji
Miris julski nadom napunjen čekao je predvečerje
Konjak i dim odstraniše dodir tvojih usana
I osta jos dublja čežnja za novim susretom
Dosadni prolaznici,prodavač s ružama
Dječak a čovjek ,vječita lutanja
Miris julski nadom napunjen čekao je predvečerje
Bilo je to vrijeme beskonačnih nadanja
Opojnih maštanja ,sjete i čekanja
Bila si još djete i ja sam bio
I djete i čovjek i požuda
Miris julski nadom napunjen čekao je predvečerje
Prvi mrak me probudi iz snovinenja
A tako sam želio da traje dan
Jer Sutra je strašno samo po sebi
Bez tebe gubi svaki smisao čak i
Miris julski nadom napunjen
London ,Neasden 05-04-2011
Nisad Šiško Jakupović