Pismo Zike Jakupovića povodom Akcije asvaltiranje i uređivanje prilaza džamiji i mejtehani zatim uređivanje dvorišta i parkinga, kao i završetka spomen obilježja ispred džamije Kevljani , pismo prenosimo u cijelosti.
Ponosna Munara Kevljana
Evo sjedoh da napišem ovo što me je razočaralo i što mislim da sam puno propustio. Zašto sam poslije toliko godina prvi put stao ispred džamije u Kevljanima. Ustvari bio sam ali nisam nikada ulazio u dvorušte džamije. Zahvaljujući portalima Kevljani.eu i Kozarac.eu, koji su mi dali povoda da se više aktiviramo.
Stajao sam ispred spomen ploča, u izgradnji i počeo da čitam imena od mojih prijatelja i familije. Ne mogu se sjetiti koliko ima tih ploča na kojima je više od 400 imana našeg naroda, ubijenih 92. i upisanih bez razlike na vjeru i nacionalnost.
Dok sam čitao imena dolazi mi u glavu prozivka, oproštaj, kao odoše oni na razmjenu.
Dok sam stojao ispred spomen ploča, čitam dalje, osjetio sam suze niz obraz, okrenuh se da mi Caja ne vidi lice. Pokušao sam da se smirim i uspio sam baš kad je stigao Kasim Pervanić, veoma skroman čovjek, napustio je svoj posao i došao da se upoznamo. On onako skromno reče, samo malo nam treba pomoći, da se malo dovrši i da bi se asfaltiralo dvorište oko džamije.
Ponavlja, asfaltiranje dvorišta oko džamije i spomen obilježje da se završi i postave ploče za one koji nisu pronađeni i čija imena nisu upisana.
Treba, ispred spomen ploča, da se uradi staza. Bio je ponosan na svoje džematlije, e halal ti vjera Kasime.
Ovo što stavi "Ponosna munara", da me neko ne shvati krivo, jedina koja je ostala ispred džamije, a ostale su završile u nasipu puteva.
Ja se izvinjavam ako sam nešto pogriješio povodom munare Kevljani ili bilo koje na kozaračkoj regiji.
I dok pišem ovo sjetih se, pitam Kasima što je ovdje ova uvala, znam da je bilo ravno kad sam prolazio prije rata. E kaže meni Kasim, ovdje je bila grobnica i opet me povuče da idem da čitam imena.
Trebalo bi mi vremena i snage da pročitam, teško je opisati bol koju osjećam dok čitam ova imena. Prestajem čitati, pa se vratim opet Kasimu.
Započinjemo priču, Kasim me gleda i pita poznajem li Nenu Poljaka. Poznajem kažem a on kaže: Poselami on je dobar čovjek, potvrđujem isto. Dok pričamo hodamo do dvorišta džamije, pred ulazom voda, blato, potkov od krova otpada, fasada itd.
Kasim reče malo ali sa halalom završit će se.
Prije odlaska iz Kevljana pitao sam Kasima da se uključe malo i naši ljudi koji nisu iz Kevljana. Bio je oduševljen. Pozvao sam Emira Hadžića i pitao dali se prihvata ove akcije, da je vodi. Bio je zahvalan na povjerenju i pristao da se odmah uključi.
Znam i siguran sam da će ova akcija da uspije. Ako pogledamo akciju G: Jakupovići gdje smo imali desetine donatora djecu porijeklom iz Bosne.
Da se vratim kratko na imena na spomen pločama. Imaju imene sa cijele prijedorske okoline.
Dok sam se vraćao sa Cajom (kozarac.eu) nisam mogao da progovorim ni riječ. Pitao sam sebe, jedina džamija koja ima grobnicu i ponosnu munaru. Da se zna.
Na kraju da samo napomenem ovo je počelo juče, sa donacijama. Imat ćete šansu i ako imate želju da pomognete da se ovaj projekat završi, pozivamo sve dobre ljude da doniraju koliko mogu, a ima nas i biće ako Bog da.
Ziko Jakupović
Da podsjetim, Ziko je veliki rodoljub, logoraš u šest logora , dvije godine provedene u logoru, humanista, učesnik većine akcija u našem kraju. On je započeo zadnju akciju u Gornjim Jakupovićima, asfaltiranje puta do mezarluka ograđivanje mezarluka i asfaltiranje dvorišta oko džamije. On živi i radi u Čikagu, a u zadnjih 20 godina u Kozarac je dolazio 70 puta. To je više od tri puta godišnje.
Tako i ovaj put. Ziko nije sjedio skrštenih ruku, on je sa svojim jaranima orgavizovao druženje i roštilj, kod njega u garaži. Na ovom prvom druženju je sa svojom rajom sakupio 6050 dolara za akciju asvaltiranje i uređivanje prilaza džamiji i mejtehani zatim uređivanje dvorišta i parkinga, kao i završetka spomen obilježja ispred džamije Kevljani.
Imena svih do sada pristiglih donacija pogledajte pod Akcijom ili pritiskom ovde .