Poezija napisana u radon vrijeme

Nisad Šiško Jakupović


KEVLJANSKA

Ozlaćeno sunce lagano zgašava

Modar povjetarac natjera mi misli

Na maglene snove,djetinjstvo i želje

Planuše osmjesi dječaka-junaka

Zatitrale sjenke oči ovlažile

Ma , nije to suza nego…..

Nešo drugo

Šo je žvot –samo tren u trenu

Izbledjele sjenke pregrš pustih snova

Samo slika vrbe žlosno leluja

Tetkin stari jablen izvio se gore

Prerast’o kuć I minaret stari

Obasjan poslednjim sunčnim beharom

Prkosi sumraku……

14-02-2011 Neasden- London


VOZOVI TUGE

Pospani vojnici, miris vina

Nad raskršćem jednog sna

Ljubim ti usne a znam da je zadnji put

Slutimo budućnost nalik na provaliju i komešanje jednoj tajfuna

Nedorečenost , kao blag vjetar tjera me na zanos

I maštam , maštam jedina

Snijeg , i uzdah

Jedna stanica i vozovi

Tovarim uspomene i odlazim

Zalog sjećanju praznina u grudima

Dubok mrak u koji jurimo ovlaži mi jutro ledeno

Decembar , zora , vozovi tuge

Ljubim ti usne a znam da je zadnji put

Tišane govor nadjača vozove

Slutnje tamnije od čani parnjače

Poslednji pogled na grad Mladosti

Krećem u mrak vozovi tuge

I maštam brzinom klepeta točkova

Jutro proljetno a znam da doći će nikada.


 

KRENIMO VECERAS

Krenimo večeras u susret nestabilnosti

Popljujmo sve čemu su nas učili

I krenimo putem šarenijim od majčine bašte

U izmaglicu neoivičenu

Uzmi moju ruku , i povedi me

Večeras neću da razmišljam

Nedozvoli da se predomislim ,

Pred mrakom i pustinjom

Večeras neću sigurnost tvog zagrljaja

I mirno disanje na uzglavlju

Poželio sam drhtavi stisak tvoje ruke

I neodlučnost na tvome čelu

Večeras bih da budem slobodan

Od ljudi, običaja i očekivanja

Večeras bih strepnju slatku

Skrivenu iza osmjeha

London 24-06-10


 

GROZANSKA (Grožnanska)

Prezrelo grožnje topi se u trenu

Mlakast okus na usnama osta

Septembarsko jutro okupano rosom

Isprati djetinjstvo snima omeneno

A zora se razli niz beržuljke čežnje

Zvono u daljini pjesma ušutkuje

Nezreli vojnici sokak obgrliše

I posljednja zvjezda gubi se u plavet

Nevino trošena k’o jutarnja magla

Ljubim suze tvoje prosute niz lice

Vrelu sreć tražm u očma tvojim

Polaskan rječma šo ti usne slute

Žlim jutro ovo –eptembarsko blago

Da u vječost ode i skrije se tiho

Menu moje snove slobodne a snene


 

MJESEČINA OBLJUBITI USNE

Mjesečina modra obljubi ti usne

Pa ka vratu pone, uzdah mi se ote

Buditi te neću , nek je slika vječna

Nek se zvjezde postide ljepote

Bjaše li to osmjeh ili samo sjena

Niz djetinje lice skliznula je sama

Podmukla toplota oduze ma dah

Ili je to tama

Pa me strah oblije

gubitak il’radost

Rosno jutro nosi

Čkam pjetle prve

Jutro tiho a sjnke jos tiš

Na istoku počlo da rudi

Usporavam ritam ovog ludog srca

Sve se bojim da te neprobudi


 

MIRIS TVOJIH USANA

Radnički voz je odlazio sa perona uzdaha.

Topole iznad staničnog krova bezosjećajno zurahu ka Suncu

Na usnama jos topao osjećaj krivnje,

Tonuo je u nostalgičan zaborav djetinji

Miris julski nadom napunjen čekao je predvečerje

Konjak i dim odstraniše dodir tvojih usana

I osta jos dublja čežnja za novim susretom

Dosadni prolaznici,prodavač s ružama

Dječak a čovjek ,vječita lutanja

Miris julski nadom napunjen čekao je predvečerje

Bilo je to vrijeme beskonačnih nadanja

Opojnih maštanja ,sjete i čekanja

Bila si još djete i ja sam bio

I djete i čovjek i požuda

Miris julski nadom napunjen čekao je predvečerje

Prvi mrak me probudi iz snovinenja

A tako sam želio da traje dan

Jer Sutra je strašno samo po sebi

Bez tebe gubi svaki smisao čak i

Miris julski nadom napunjen

London ,Neasden 05-04-2011

Nisad Šiško Jakupović