Nisad Šiško Jakupović

Rođen je 30. aprila 1965.godine u Prijedoru,a u Kevljane doseljava sa roditeljima naredne godine gdje žive do 1992. godine. Nisad je završio geološku školu u Prijedoru i prije rata je radio u Hrvatskoj. U maju 1992. je uhapšen i sproveden u Logor Omarska a potom u Logor Manjača, odakle nakon raspuštanja odlazi u London, gdje zasnovao porodicu sa Sabihom Nezić, s kojom ima kćerku Belmu i sina Muhameda. Diplomirao je na Kingston Univerzitetu u Londonu - odsjek građevinarstvo. Radi kao građevinski inžinjer za prestižnu internacionalnu kompaniju.

Poezijom se bavi od rane mladosti, a većina njegovih ranih radova ostaju u porodičnoj kući u Kevljanima odakle im se gubi svaki trag. Ipak, jedna bilježnica ostala je u stanu u Delnicama, gdje je Nisad radio pred početak rata. Pjesme za zbirku „Himna čovjeku u magli“ većinom su nastala je tokom 1993-1994. godine sa dolaska u London. Nisad objavljuje poeziju na web-stranici KNS–Sarajevo, i dobitnik je priznanja za pjesmu „Gubiš se, gubiš“ u sklopu manifestacije „Literarne kreacije-2009“. Pored poezije piše i prozu što prezentira na web-portalu www.kevljani.eu. Nisad Jakupović živi i stvara u Londonu.


-----------------------------------------------------
UZMI VJETRA KOMAD


Poželimo na trenutak samo
Da nas privid odbaci daleko
Da lutamo poljima šarenim
I gledamo u noge nebeske

Uzmi vjetra komad
Pa zanjiši duboko u snove
I volimo kao nekad s čežnjom


&



Pjesme željan tumaram tuđinom
I svađam se sa muklom tišinom
U sumrake bačene s lakoćom
Beskrajno se družim sa samoćom

Opijen sam sjetom al’ i s nadom
Pa se šunjam niz ulice kradom
Dok Big Ben neumorno tuče
Kevljanima mene nešto vuče

Šta me čeka na tom polju pustom
Prekrivenom samo čeznjom gustom
Šaka nade ili more tuge
Zračak sreće ili čeznje duge
"Sine Tale magare moje malo, smiri se u sebe pa ces se izmiriti i s nebom i sa zamljom" Dervis Susic
elvisj
Korisnik 
Postova: 10
 - 2009/02/25 18:22 Fino, jako fino
Posebno mi se svidja naslov, deep
Aferim
fani
Korisnik
Postova: 1
graph
 - 2009/03/01 19:49 toje tako dirljivo da moras da procitas po nekoliko puta sa suzama u ocima svaka ti cast
Šiško
Korisnik 
Postova: 33
 - 2009/03/05 09:58 Potkraj maja


Dokle cu da lutam bespucima tudim
da ljubim i gubim tamo u samoci
da lumpujem i placem
k'o prosjak u noci

Mogu li nestati bar na trenutak
ne misliti ništa i pospano leci
zaljubljen u travu, proljece i sunce
da ne budem samo neko drugi-treci?


-II-

Sjeacam se maja, i livada zrelih
neko cudno vrijeme razli se dolinom
i zalosno sunce prekri nebo sivo
procjepa tišinu, za'grnu gorcinom

Stajali smo sami na livadi sjete
pokošeni rano necim uljuljani
Bili smo djecaci i sasvim u krvi
i premladi tiho ubijeni

Gorjele su kuce, goveda i djeca
i vristale žene suzom ubijene
letjele su vrane i granate teške
na nevinu djecu upucene





Kopali smo najmilije svoje
na gredice luka iza kuce skrite
U sumarke guste i jaruge hladne
što nas cijele noci skrivaju i štite

Padoše djecaci, pokleknula mladost
pogledaj niz polje, nocas uzrovano
i zamisli ljetno septembarsko vece
i nebo zvjezdano sasvim pocjepano.

Nisad Sisko Jakupovic

London, 5.mart 1993
"Sine Tale magare moje malo, smiri se u sebe pa ces se izmiriti i s nebom i sa zamljom" Dervis Susic
Elle
Korisnik
Postova: 11
 - 2009/03/06 14:49 komplimenti ... this is so beautifully written, thank you for sharing ... Dodju tako ponekad vremena, kada pamet zasuti, budala progovori, a fukara se obogati. Ivo Andric
Elle - Elvisa Velic
jasminka01
Korisnik
Postova: 5
 - 2009/04/01 15:26 kog vraga lutas sjedi smiri se bilo pa proslo zivot ide dalje
Šiško
Korisnik

Postova: 33
 - 2009/05/20 10:17 U praskozorje


Probudi me jutro išarano sjećanjem
Mirise cvjeće kroz prozor pogledanja
i nada se gubi u izmaglici jutra
sjećanja naviru daleko, iz zemlje daleke

Zašto su ljeta u tuđini ovakva
i mogu li kupiti bar komad neba bosanskog
bar dio sreće davnašnje
i Sunca sjaj nad Kevljanima

Bijah sretan u jutro skučeno
između nade i ljubavi
Još jedno jutro me podsjeti
na ljubav prema ljubavi.


London, 5.juli 1994
"Sine Tale magare moje malo, smiri se u sebe pa ces se izmiriti i s nebom i sa zamljom" Dervis Susic
Elle
Korisnik
 
Postova: 11
 - 2009/05/25 12:13 Ovo je uistinu prelijepo, kvalitet profesionalnog pijesnika ... ja se nadam da cu jednog dana uskoro imati priliku kupiti zbirku ovih divnih djela...

Cestitke, postovanje i pozdrav.
Elle
Dodju tako ponekad vremena, kada pamet zasuti, budala progovori, a fukara se obogati. Ivo Andric
Elle - Elvisa Velic
Šiško
Korisnik

Postova: 33
 - 2009/05/25 22:25 Bilo bi neiskreno i neposteno pokusati sakriti se iza lazne skromnosti , te stoga moram da se zahvalim za ovakve pozitivne kritike koje me izuzetno raduju.Drago mi je da moja poezija i proza izaziva emocije i razmisljanja drugih ljudi sto i jeste razlog izlaska u javnost mojih licnih osjecanja, sjecanja i emocija.

Elle hvala ti!
"Sine Tale magare moje malo, smiri se u sebe pa ces se izmiriti i s nebom i sa zamljom" Dervis Susic
Kevac
Postova: 95
 - 2009/10/16 23:14
Nisad Šiško Jakupović

Sahan

Danas imam vremena za razmišljanje dok čekamo tijelo moje matere da dovezu iz Sarajeva. Kao dijete nisam čak ni smio zamisliti život bez nje –sad nekako kad se opraštam od nje sve mi se čini da je to normalno , možda zbog tog što je bila teško bolesna , možda sam nakon svih ovih stradanja prihvatio nemilosrdnost života( što je nemoguće-uvjek nas iznenadi novim čudom).

Preko sedamdeset godina života, završava se tu negdje stotinjak metara od mjesta rođenja. Tu je odrasla tu se i udala izrodila desetoro djece, odhranila in da “nijedno ruke nije prebilo”. I starost je tu dočekala , a onda je sudbina htjela da je otjeraju iz mjesta gdje je jedino znala i umjela da živi.


Danas po prvi put imam vremena da se prošetam kroz Kevljane, nema djece nema Sebihe da me požuruju, ništa nemam raditi do dolaska tijela .Odvojim se od braće i pođem prema Jošiku odnosno mjestu gdje je nekad ležao Jošik -ta šuma koja mi je nekad tako bila poznata da sam odlazeći na “petak”(voz u 5 sati ujutro) uspjevao čak i u mrklom mraku da prođem kroz njega u mislima prateći stazu koja je vijugala između hrastovih i grabovih stabala. Ta staza je išla od ulaza u Ferizovu njivu prema Lukama tako da je dijagonalno sjekla donji dio Jošika . Gornji dio je bio uz Atifovo kućište odvojen od donjeg prosjekom kroz šumu namjenjen prolasku zaprege.

Danas je tu neko šipražje nepravilnih i divljih oblika zaraslo u sopstveni zaborav, nema “harnog stable” a kamoli šume.

Prolazim pored ostataka Atifove kuće zarasle u isto to šipražje koja me avetinjski izaziva . Pokušavam se sjetiti ljudi koji su tu nekad živjeli ali mi polazi za rukom da se sjetim samo jednog jedinog jutra kad sam došao nešto pozajmiti od Hameda, nijadean drugi događaj ni slika nedolaze u sjećanje. Sjećam se nekakvog žućkastog stola za kafu i televizora. Uzalud sam pokušavao umisliti lica tih ljudi zbog nečeg nisam mogao da ih smjestim u tu kuću . Mogao sam ih zamisliti negdje drugdje ali nikako u toj kući.


Odjednom sam se trgnuo iz tog razmišljanja te primjetio da se nalazim na hrpi građevinskog otpada koji je ostao od Hadžerine kuće. Neko je to prikupio na hrpu spremio da odveze negdje i tako to ostavio vjerovatno prošle godine sudeći po travuljini koja je izrasla kroz taj otpad. Primjećujem jedan “sahan”, metalni tanjur emajliran s opbje strane bijelom bojom a s unutrašnje strane blijedo zeleni romboidi poredani u krug tako da izgleda kao da je neko postavio keramiku na dno tanjura.

Siguran sam da sam desetine puta jeo iz tog tanjira ali jedan put je ostao vječno u mom sjećanju – zbog čega nemam pojma najvjrovatnije je da sam bio pošteno gladan. Bilo je predvečerja to sam siguran , godišnje doba –nemam pojma iako se sjećam da je bilo prohladno ali smo ipak ja i Ziko jeli na verandi. Sada je donijela maslancu u jednoj plavoj tepsiji, sira i kajmaka na tom tanjuru.


Dolazim do “Bide” –primjećujem da je Ahmet Murić pred kućom. Odem da se pozdravim ali sam iznenađen koliko je taj čovjek propao od našeg zadnjeg susreta u Hounslow-u na pijaci (čini mi se odprilike dvije godine unazad). Čini mi se da izgleda dvadeset godina stariji –neprijatno mi je što ga toliko posmatram ali se nemogu oduprijeti.


Penjem se uz Hadžiće, pored Trafoa sve mi nekako izgleda manje, kao da je neko nekim čudom sve to umanjio, pa je sad par minuta da obiđes cijele Kevljane i Hadžiće.


Preuzeto www.kns.ba
Kevac
Postova: 95
 - 2009/10/16 23:28
Nisad Šiško Jakupović
London

Rođen je 30. aprila 1965.godine u Prijedoru,a u Kevljane doseljava sa roditeljima naredne godine gdje žive do 1992. godine. Nisad je završio geološku školu u Prijedoru i prije rata je radio u Hrvatskoj. U maju 1992. je uhapšen i sproveden u Logor Omarska a potom u Logor Manjača, odakle nakon raspuštanja odlazi u London, gdje zasnovao porodicu sa Sabihom Nezić, s kojom ima kćerku Belmu i sina Muhameda. Diplomirao je na Kingston Univerzitetu u Londonu - odsjek građevinarstvo. Radi kao građevinski inžinjer za prestižnu internacionalnu kompaniju.

Poezijom se bavi od rane mladosti, a većina njegovih ranih radova ostaju u porodičnoj kući u Kevljanima odakle im se gubi svaki trag. Ipak, jedna bilježnica ostala je u stanu u Delnicama, gdje je Nisad radio pred početak rata. Pjesme za zbirku „Himna čovjeku u magli“ većinom su nastala je tokom 1993-1994. godine sa dolaska u London. Nisad objavljuje poeziju na web-stranici KNS–Sarajevo, i dobitnik je priznanja za pjesmu „Gubiš se, gubiš“ u sklopu manifestacije „Literarne kreacije-2009“. Pored poezije piše i prozu što prezentira na web-portalu www.kevljani.eu. Nisad Jakupović živi i stvara u Londonu.






Stranac



Dugo ću još lutati u noći
i čekati jutra što se teška bude
a možda ti nikad više neću doći
zapao sam tamo među tuđe ljude.

Nemoj da se nadaš i gledaš niz pute
ugledati mene, to je nešto drugo
jer moje su oči noćas uzdignute
i gledaju nešto sa sjetom i tugom.

Pusti me na miru - svakako sam stranac
što tumara umoran po tuđem gradu
ne vidjevši ništa do samo krkljanac
u kojem traži izgubljenu nadu.



London, 23. februar 1993.








Potkraj maja



Dokle ću da lutam bespućima tuđim
da ljubim i gubim zagrnut samoćom,
da tugujem i bez suza plačem
kao prosjak u gluhoj noći?
Dokle ću da lutam bespućima tuđim?

Mogu li nestati, bar na trenutak
ne misliti ništa i pospano leći
zaljubljen u travu, proljeće i sunce
- da ne budem samo neko drugi-treći?
Mogu li nestati, bar na trenutak?

Sjećam se maja i livada zrelih
goropadno vrijeme razli se dolinom
i žalosno sunce prekri nebo sivo
procjepi tišinu, zagrnu gorčinom.
Sjećam se maja i livada zrelih.

Stajali smo sami na livadi sjete
pokošeni rano, jezom uljuljani
Bili smo dječaci uzburkane krvi
premladi tiho ubijeni.
Stajali smo sami na livadi sjete.

Gorjele su kuće, goveda i djeca
i vrištale žene suzom ubijene
letjele su vrane i granate teške
na nevinu djecu upućene.
Gorjele su kuće, goveda i djeca.

Kopali smo najmilije svoje
na gredice luka, iza kuće skrite
u sumarke guste i jaruge hladne
cijele noći što nas skrivaju i štite.
Kopali smo najmilije svoje.

Padoše dječaci, pokleknula mladost
pogledaj niz polje, noćas uzrovano,
i zamisli blago septembarsko veče
zvjezdanoga neba - žalom procjepano.
Padoše dječaci, pokleknula mladost.


London, 5.mart 1993







Danas i vjetar grije



Skakuću sjenke i nebo puca
nestaju psi niz ulicu pustu.
Gubim korak i tonem
poput kuglica olova.

Sunce obasjava plavet
danas i vjetar grije
i umiva zoru na prozoru:
nedostaju mi slike djetinjstva.

Drobim filozofiju i vrijeme
topi se linija horizonta
i nadu gubim iz vidokruga
sa sretnim smiješkom na licu.

Niz ulicu plutaju komarci
pregršt bisera prosutih po polju,
dok sunce obasjava plavet
danas i vjetar grije.







Hoću samo dio doživljaja



Pjevam još pjesme bez mirisa
izbjegnuvši onaj dio nade
što treperi u listiću breze
i što bježi poljem išaranim.

Od života ne tražim mnogo
možda samo malo običnosti
i veselja prostog poput trave
predvečerja bojene u plavo.

Neka jutra, sa rosom običnom
kraj jezera mali komad svijeta,
i utjehu što tišina daje:
Ništa više od života neću!

Ne tražim pompeznosti jarke
događaje što ih ljudi pamte,
hoću samo dio doživljaja
u mom srcu blago da naraste.

Da upamtim zujanje u travi
treptaj sunca na plavetnoj vodi
i cvrkut ptice iz šumarka snova,
i da pamtim hrastove stare.

Da zapjevam kad pjevati hoću
i zaplačem za običnom stvari,
da me gane napušteno štene
ili mače kad tužno mjauče.

Divna li su ležanja u travi
kada život pored mene teče,
kad izmaštam ljubav dječiju:
cijeli život - samo dio sreće!

Pjevam još pjesme bez mirisa
od života ne tražim mnogo:
da upamtim zujanje u travi,
cvrkut ptica iz šumarka snova!







Himna čovjeku


Tumaram još uvijek po svijetu
udaram nitne po životu
kutak skriven tražim za samoću
i izgubljenu ljepotu i sreću.
Tumaram još uvijek po svijetu.

Ni vjetrovi saprati ne mogu
tešku tugu što u srcu nosim
stojeći niske podnosim udare
prkoseći uspavan životu.
Ni vjetrovi saprati ne mogu...

Drobili su osjećaje moje
bezdušno u gradu bez sunca,
a ja dalje putujem Svemirom
oslonjen još čvršće na nadu.
Drobili su osjećaje moje!

Pa, zapjevam himnu čovjeku
jecaji se razliju u noći
i lutaju po tuđini stranoj
pa prkose, prkose samoći:
Pa, zapjevam himnu čovjeku!




Recenzija za zbirku pjesama „Himna čovjeku u magli“, autora Nisada Šiška Jakupovića.

Piše: Ibrahim Osmanbašić




Neopoziva himna



Bosanskohecegovačko pjesništvo što zadnjih par desetljeća nastaje u dijaspori, diljem Svijeta, oplemeniće i pomjeriće granice kvaliteta poetike na našem bh-književnom nebu, bez trunke sumnje. Autorska zbirka poezije Nisada Šiška Jakupovića, „Himna čovjeku u magli“, uspravljena zorno svjedoči da „poezije nije smisao sama sebi“ kada dolazi iz kosmičkih dubina i visina, kao udar groma, ostavljajući neizbrisiv trag probuđene duše u vječnosti. Potresnu ljudsku sudbinu, bivanja i proživljavanja, zabilježilo je stameno pero ovog odvažnog pjesnika u tuđini, koga je oluja nevolje i tragedije bacila u daleko od domovine i voljenog zavičaja, čije je boje i mirise, livade i šumarke, ponio sa sobom, u herbarijumu sjećanja. Stihovi čežnje i nostalgije, tuge i bola, uokviruju pjesme koje čitatelja ne mogu ostaviti ravnodušnim jer govore o stvarnom iskustvu čovjeka kome je oduzeta mogućnost slobode izbora već mu je prisilom „iznuđena“ sudbina – gurnut niz strmu stranu kanjona kao stablu kome je sasječen korijen. Dakle, nakon stravičnog iskustva u logorima smrti, Nisad piše stihove lutajući londonskim ulicama i parkovima, ne pjevajući o mržnji već o ljubavi; ne upuštajući se analize zločina on pjeva o nadi; ne proklinjući one koji su mu spalili ognjište sjetni pjesnik oživljava mladaločki zanos prkoseći ispraznoj tuđini. Snaga duha buja kroz čeznutljive slike sjećanje koje ga hrane i sa čijih vrela pije živu vodu nadahnuća – potvrđujući mu osobenost identiteta koji nosi sa sobom - ma gdje pošao, i koji živi u njemu - ma gdje došao. Ta uviđajna budnost, kreativna svijest, kao opozit nehumanosti i destrukciji, uzdiže Nisadov plemeniti duh do univerzalne, kozmopolitske razine – odakle se pruža jasan pogled u bit ljudske egzistencije tokom njegovog prolaznog života – gdje sjaj nade i vjerovanja imaju najdublji smisao za ljudski život.

Proučavanje fenomena pjesništva bh-dijaspore tek dolazi čime se otvaraju veličanstvene kapije plemenitog nadahnuća čije etičke i umjetničke kvalitete tek treba spoznati, a čime će se ispisati uzorne stranice bosanskohecegovačke književnosti – jedinstvene po stilu i mudrosti - što govori jezikom običnog čovjeka o suštinskim pitanjima smisla čovjeka i njegovog bivstvovanja u socijalnom i individualnom kontekstu, na razini individualne-duhovne kao i društvene-materijane egzistencije. Sinteza kompleksne proturiječnosti ljudskog života prelama se kroz iskustvenu prizmu proživljavanja i preživljavanja bosanskohecegovačke dijaspore koja je na svojoj koži osjetila svirep ujed za dušu licemjerne civilizacijske savjesti čovječanstva – što pretočeno u stihove i pjesme formira poetski izražaj kojem sadržaj i poenta doseže do zenita ljudskog poimanja i razumjevanja svijeta i čovjeka u njemu, a gdje život obgrljava relativnost u nepredvidivom plesu sudbine. Tamo, u visinama i dubinama ljudske svijesti, gdje su riječi na izdisaju uvjerljivosti i značenja, oglašava se pjesma nade bh-dijaspere - čija je isforsirana sudbina direktan produkt otrnijele savjesti „djela civilizacije što ostade bez sna“.

Sigurno da u ovom pjesničkom prvencu autora Nisada Šiška Jakupovića može se prepoznati par antologijskih pjesama modernog pjesništva bh-dijaspore, koje u fokusu inspiracije oživljajaju davne uspomene što su utkane u živi duh bosanskog mentaliteta - koji po svojoj prkosnoj naravi živi sa pjesmom i kroz pjesmu. Pitanja i dileme koje pjesnik otvara kroz meditacije u dijalogu sa svijetom i životom, po sadržaju su opće poznate - dok je pjesnički doživljaj svijeta i života ona osobenost koja plijeni pažnju i otvara koloritna prostranstva i dinamiku emocija kroz neponovljivo iskustvo i spoznaju. Pjesme, kao što su „Potkraj maja“, „Volio bih zaplakati“, „Ljubav je negdje izvan nas“, „Drugovi moga djetinjstva“, „Himna čovjeku“, kao i „U zemlji Bosni na Balkanu“, ljudsku dušu ne ostavlja ravnodušnom jer nam pjesnik govori „sve ono što odavno znamo“, a samo odabrani su počašćeni da kolektivno iskustvo kroz individualni doživljaj pretoči u nadahnjujuće umjetničko djelo. Neobična običnost – krasi Nisadovu pjesničku toplu neposrednost, ostavlajući sjetne pečate na vječno začuđenu ljudsku dušu koja traga za novim saznanjima i prijatnim iznenađenjima – vrednujući dostojnike što imaju prostrano srce i snagu volje da sa drugima podijele svoje radosti i tuge.

„Himna čovjeku u magli“ - pjesničko djelo Nisada Jakupovića, nastalo u dijaspori, kao produkt žala za domovinom – djelo čovjeka kome je zavičaj kidnapovan tako što je iz njega „dobrovoljno izgnan“; djelo pjesnika kome su kremirali inspiraciju i prah bacili u uzburkane valove okeana vremena; djelo čovjeka koji je predugo koračao po niti koja dijeli život i smrt – djelo koje ostaje sigurna orijentacija za sve one koji tragaju za translacijom riječi pakla u riječ smiraja.

Obradovan sam objavljivanje pjesničkog prvenca Nisada Šiška Jakupovića uvjeren da će ova knjiga naći svoje dostojno mjesto kako u javnim tako privatnim bibliotekama, te u ljudskim dušama u Bosni i Hercegovini, kao i diljem svijeta.


Sarajevo; Juli, 2009. godine.



KNS/13.07.2009.
------------------------------------------------------


Knjiga “ Himna čovjeku u magli” Nisada Šiška Jakupovića , pomoći će izgradnju Memorijalnog kompleksa u Kevljanima ....

Šiško je 100 komada primjeraka knjige donirao za izgradnju tog kompleksa. Knige su uručene Kasimu Pervaniću i već se nalaze u prodaji 10 KM po komadu. Mogu se kupiti kod Kasima te u prostorijama Islamske Zajednice u Kevljanima (Srednji Jakupovići).

Kasim Pervanić može biti kontaktiran na telefon 061458083 svakim danom.

U Svedskoj mozete kupiti i kontaktirati Suvad Kevac e-mail: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

U Engleskoj:

Nisad Jakupović

Section Engineer CADBAM Nuttall Limited

t: 01293 622397

f: 01293 622484

m: 07789728037

w:www.bamnuttall.co.uk

e: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

a: Downside Offices, Downside Yard, Station Hill, Three Bridges, West Sussex, RH10 1LY

Ne zaboravite kupovinom ove knjige pomoći ćete izgradnju Memorijalnog kompleksa u Kevljanima ..
-----------------------------------------------------

Ovom prilikom se u moje licno ime i u ime Kevljani.eu zahvaljujem našem Nisadu Šiški Jakupoviću
by.Suvad Kevac
mirso
Korisnik

Postova: 2
 - 2009/11/11 03:27 Bogami Sisko prelijepa poezija prelijepi stihovi svaka cast bogami nisam ni znao da u Kevljanima ima tako ljudi da pisu ovakve prelijepe poezije istihove selam svako dobro!!