Top Panel

Petak, 07 21st

Last updatePet, 07 Jul 2017 12pm

  • Registruj se
    *
    *
    *
    *
    *
    *
    *

    Fields marked with an asterisk (*) are required.

Historija Hadzica

DZEMAT HADZICI

 Ovaj dzemat se nalazi na zapadnoj strani od dzemata Kevljana, takoder blizu zeljeznicke pruge. To je dosta mali dzemat, koji je prije agresije imao oko 130 domacinstava. Skoro svi imaju isto prezime Hadzici. Njihovo porijeklo potjece iz dzemata Kalata. Iskljucivo su se bavili poljoprivredom, jer je zemlja dobrog kvaliteta za poljoprivredne kulture. Takoder su imali nize zeljeznicke pruge velike posjede, vecinom hrastove sume, koje su koristili za gradevinski materijal i za ogrjev. Pojedinci iz ovog dzemata jos prije Drugog svjetskog rata bili su uposleni na zeljeznici kao pruzni radnici, lozaci lokomotive, masinovode, kondukteri, a radili su i druge poslove vezane za zeljeznicu. Razlog zasto su bili uposleni na zeljeznici je sto je u to vrijeme dr. Mehmed Spaho bio ministar zeljeznica u jugoslavenskoj vladi a bio je i voda jugoslavenske muslimanske organizacije. Njegovu stranku u Hadzicima je vodio u to vrijeme ugledni Rasid Hadzic. Tako je bilo dosta mladih Ijudi uposlenih na zeljeznici Rasidovom zaslugom. Medutim, pored toga sto je to bilo korisno za taj dzemat, bilo je nesto i lose. Kada je uspostavljena Nezavisna Drzava Hrvatska 1941. god. pruzni rad-nici su morali odrzavati prugu, a partizani su u noci dizali prugu i stavljali mine kada je voz prolazio. Jednog dana vracajuci se s posla od Brezicana do Prijedora vagon u kojem su bill radnici naisao je na minu i radnici su izginuli. Medu njima su bila i dva sina Rasidova, Hasim i Mustafa, tejosjedan blizi rodak.Nize Hadzica bila je zeljeznicka stanica koja se zvala, kad je pruga izgradena, Hadzimehtic, a dobila je ime po Hadzibegu ciji je to bio posjed. Taj naziv je bio sve do dolaska stare Jugoslavije poslije Prvog svjetskog rata. Tada je promijenjen naziv i dobila je novo ime Petrov Gaj. Raspadom stare Jugoslavije te dolaskom Nezavisne Drzave Hrvatske, ponovo dobiva ime Hadzimehtic. Dolaskom socijalisticke Jugoslavije mijenja se naziv zeljeznicke stanice te se ponovo zove Petrov Gaj. Taj naziv je ostao sve do danas. Na kraju dzemata prema Kozarcu bio je cardak na iman-ju poznatog komunistickog revolucionara Osmana Karabegovica iz Banje Luke. Ovaj revolucionar je u pocetku Drugog svjetskog rata, kada je u Kozarcu bila partizanska vlast, dolazio odrzavati sastanke s mjestanima Kozarca. Bio je obucen u staru bosansku nosnju: caksire, koparan, fermen, pas i fes na glavi, kako bi se predstavio kao pravi Bosnjak da bi pridobio sto vise simpatizera za partizanski pokret medu Kozarcanima.Dzemat Hadzici je bio jedna cjelina, bez zaselaka. Najpo-znatije porodice su bile: Mesica porodica, Redzepova porodica, Rasidova porodica, Biserici, Garibovici itd. U ovom dzematu je bio jedan dzematlija Meho, koga su svi zvali Meho Podrug zbog toga sto je bio izuzetno visok. Bio je vrlo jak i vrijedan pa je radeci poljoprivredne i druge poslove zaista uvijek mogao uradi-ti kao dvojica drugih. 

     U Hadzicima nije nikada postojala dzamija, vec samo mesdzid. Mesdzidi ili mejtefi, kako su se zvali i u drugim dzematima, radeni su kao obicne prizemne kuce, gdje je imam stanovao u jednom dijelu, a u drugom su se obavljali dnevni namazi i djeca ucila. Takav mesdzid je bio i u Hadzicima. Prije Drugog svjet­skog rata Hadzici su izgradili nov i funkcionalan mesdzid na sprat. Na spratu je stanovao imam, a u prizemlju je bila poseb-na prostorija za obavljanje dnevnih namaza, a druga prostorija za ucenje djece. Takvih mesdzida je bilo vise, kako sam to naveo u ovoj knjizi. Ideja o izgradnji dzamije potekla je od samih dzematlija prije agresije 1992. god., tako da su dzematlije pocele graditi dosta veliku betonsku zgradu za dzamiju i to medu najvecim u Kozarcu, iako je to mali dzemat. Stavili su je pod krov, a takoder su bili salili temelj za munaru. Prije pocetka izgradnje, na prijedlog tadasnjeg Odbora Islamske zajednice u Kozarcu, pokusao se naci zajednicki dogovor sa susjednim dzematom Kevljanima da zajednicki izgrade jednu dzamiju za oba dzemata, posto su dosta blizu, a nisu im potrebne dvije dzamije, jer ni po broju domacinstava nisu veliki. Bila je potreb-na lokacija negdje na sredini izmedu dzemata, ali se nisu mogli sloziti gdje bi se izgradila zajednicka dzamija. Dzematlije u Kevljanima su uz postojecu dzamiju izgradili dosta veliku beton­sku munaru, koju su zlikovci srusili. Munara je prepolovljena na dva dijela, lezi i proklinje rusitelje. A dzamija u Hadzicima koja je bila zapoceta, bila je ozidana i pokrivena. Pljackasi su krov odnijeli te su bili poceli i zidove rusiti da bi materjal koristili za svoje kuce. Medutim, onaj pljackas koji je odnio krov sa dzamije, otisao je na ratiste i poginuo, ostali nisu vise smjeli dalje nositi materijal sa dzamije bojeci se da ih ne zadesi isto sto i onog sto je krov odnio. Tako je Allah dz. s. sacuvao zidove dzamije. Dzematlije koje su se vratile na svoja porusena i popa-Ijena ognjista, iako ih je vrlo malo, poceli su da popravljaju dzamiju koja je deset godina cekala da se popravi. Bice vrlo tesko jer je dzamija dosta velika, dzematlija ima vrlo malo, a nikakvih donacija nema. Molim Allaha dz. s. da im podari snage i pomoci odakle se i ne nadaju kako bi im se ostvarile davnas-nje zelje. Amin

 

KO SU BILI IMAMI U DZEMATU HADZICI?

    Ima jedna izreka vezana za dzemat Hadzice u kojoj se kaze:"U Hadzicima ima 12 kuca a 13 hodza." lako je ovo mali dzemat, uvijek je imao stalnog imama. Prvi imam u ovom dzematu je bio Hasan ef. Hadzic, zvani Biseric, roden u ovom dzematu i tu je sluzio sve do smrti. Drugi imam je bio Mula Paso Hadzic, rodeni mjestanin, koji je sluzio u ovom dzematu, ali je bio imam i u Hrusticima i u Trnopolju. Kasnije se vratio u svoj rodni kraj gdje je i umro. Oba ova imama bili su priuceni imami. Treci imam je bio Hasan ef. Basic, rodom iz Todorova iz Krajine, kojeg smo zvali Krajina. Ozenjen je bio kcerkom Osman ef. Mahmuljina Fatimom, koja mu je rodila sedmero djece. Jedan mu je sin hodza, Ibrahim ef. Basic, svrsenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu i Pravnog fakulteta. Dva sina su mu ubijena 1992. godine. Bio je imam i u Carakovu kod Prijedora. Umro je u Austriji kao muhadzir. Imao je brata Hameda, koji se ozenio iz Hadzica sa Sefikom Hadzic gdje su i zivjeli. Zlikovci su ih za-klali. Svog sina Kemala dao je u Gazinu medresu u Sarajevu. Po zavrsetku medrese otisao je u skandinavske zemlje i tamo je bio imam, a zatim je otisao u Tursku gdje je magistrirao. Sada se nalazi u Tuzli kao profesor gimnazije te predavac u tuzlanskoj medresi. Sprema doktorsku disertaciju. Vrlo je miran i stalozen. Cetvrti imam je bio Mahmut ef. Cirkin, rodom iz Kozaruse, ucenik medrese u Banjoj Luci. O ovom imamu je bilo govora na dragom mjestu. Poslije ovog imama u ovaj dzemat je dosao za imama Dervis ef. Zenkic, rodom iz Kozarca, koji je najvise vre-mena proveo kao imam u Bosanskoj Krajini. Kada je penzio-nisan, otisao je u svoju vlastitu kucu u Mutniku. Posljedni imam u ovom dzematu bio je Adil ef. Solo iz Tesnja, a sada se nalazi na duznosti u Celi kod Prijedora.Ovaj imam je za vrijeme ovog posljednjeg rata odigrao veliku ulogu u zbrinjavanju muslimana koji su protjerani sa svo-jih ognjista iz Kozarca i Prijedora rizikujuci svoj vlastiti zivot. Prvo sto je ucinio bilo je sto je organizovao dzematlije u selu Celi da prime oko 900-1000 osoba koji su bili u logoru Trnopolje. U to vrijeme agresor nije jos bio okupirao Celu, ali ce to kasnije uciniti. Adil ef. se odmah ukljucio u Crveni kriz i zatrazio od komandanta logora dozvolu da stare osobe i- djecu iz logora prebaci u Celu i da ih tamo smjesti kod dzematlija, jer su bili voljni da ih prime. To mu je bilo dozvoljeno i on je sa dzeniatlijom Mehmedom Mesicem, inzenjerom, dobio nekoliko autobusa, prevezao ih u Celu i smjestio kod dzematlija. Posto je Adil ef. imao vlastitu kucu u to vrijeme, on je primio najvise muhadzira, a imao je ogromnu kolicinu kukuruza koju je odmah stavio na raspolaganje muhadzirima. Svaki dan ih je obilazio od kuce do kuce i kontrolisao kako su zbrinuti. Kasnije je osnovano drustvo "Merhamet" u Prijedoru u kojem je glavnu ulogu imao Adil ef. . Za vrijeme cijelog rata odlazio je u Zagreb s kamioni-ma i dovozio humanitarnu pomoc u Prijedor, koju je dobivao od arapskih organizacija. Da bi prevezao humanitarnu pomoc preko granice, morao je izvjestan dio dati Srbima kako bi pomoc stigla do Prijedora. Komsije Srbi, kojima je smetao Adil ef. sto se brine za preostale mjestane, pokusavali su da ubiju Adil ef., ali nisu u torn uspjeli jer je Allah dz. s. bio njemu u pomoci. On je morao svaku noc mijenjati mjesto gdje ce spavati. Na kraju, ni tada-snjoj vlasti nije islo u prilog da bi u Prijedoru ostao ijedan mus-liman, pa su nasli razloge da optuze Adil ef. i jos dvoje suradni-ka navodno za spijunazu. Zbog toga je proveo u istraznom zatvoru na Tunjicama kod Banje Luke 11 mjeseci, gdje je mal-tretiran na razne nacine, mucen i tucen, pogotovo sto je hodza. Nakon izdrzanog zatvora pusten je bez dokazane krivice. Adil ef. i danas zivi i vrsi imamsku duznost medu povratnicima u dzematu Cela. Molim Allaha dz. s. da ga jos pozivi i da ga nagra-di iz svoje neizmjerne hazne za sve ono sto je ucinio za svoj narod. Amin!Da bih opravdao izreku sto sam je naveo da u dzematu Hadzici ima 12 kuca i 13 hodza, evo odgovora. Moj djed Sacir-hodza, o kojem sam pisao opsirno o imamima u Kozarusi, roden je u ovom dzematu. On je imao tri sina koji su bili hodze. Ja i moj brat Emin smo bili imami. Prvi imam u dzematu Hasan ef.kao i drugi Mula Paso rodeni su u Hadzicima. Muharem ef. Hadzic, sin Mesin, zavrsio je medresu u Banjoj Luci i tamo je vrsio imamsku duznost sve do smrti. Jasim Hadzic sin Rasidov je zavrsio medresu u Banjoj Luci i bio imam u Alisicima kod Sanskog Mosta, a kasnij se prekvalifikovao i bio sluzbenik na zeljeznici u Banjoj Luci. Za vrijeme agresije morao je napustiti     Banju Luku te je otisao u sabirni centar za izbjeglice u Gasince u Hrvatskoj. Nakon izvjesnog vremena otisao je u Varazdin i tamo vrsio imamsku sluzbu. Iznenadno ga je smrt nasla, te je prevezen u Sanski Most i tamo je na mezarju Greda ukopan. Molim Allaha dz. s. da mu oprosti grijehe. Amin!

 

                      Iz knjige: ”Dzamije I dzemati Kozarca” od  ef.Teufika  Hadzica

Kontakt

  • Add:Kevljani bb, Kozarac, Prijedor, BiH
  • Tel: (+46) 707 23 00 89

kevljani.eu tim

Kevac - Vlasnik / Administrator

Ermin - Administrator

Šiško - mali od palube

Senad - izvještać Hadžići

traži se - izvještać Jakupovici

Edis - izvještać Kevljani