Šerif Velić Begov

Proljeće u mom kraju

                 Proljeće u mom kraju     

         

Proljeće rano prirodu budi

Drimovac bijeli kraj puta drijema

Zamućen potok žubori jače

A mene kod moje kuće nema

                          

         Kuća je moja tamo daleko

         Nit ovdje srećem svoju raju

         Uzdah duboki pritišće mi grudi

          Jer ništa nije ko u mom kraju

I ovdje proljetno sunce sija

A ptica svaka svoju pjesmu pjeva

Al nijedna ne pjeva tako

Kao što pjeva naša ševa

         Kako da smirim nemir u duši

         Ja ovdje nisam a tamo me nema

         Lagahno kofer pakujem stari

         Kući se svojoj spremam

Šerif Velić Švedska

Jusuf, drugi dio

Piše, Šerif  Velić

Godine su prolazile. Brat se oženio, Tito umrije, a onda dođoše devedesete. Kad bi se uz televizor sabrali kod babe Junuza, samo je odhukivao i govorio: „Nevalja! Ništa ovo nevalja. Zlo se sprema! Vidite li šta se samo u Hrvatskoj radi?